Guangzhou, stoljećima najprometnije trgovačko središte Kine
Guangzhou (广州, Guǎngzhōu – „Široka prefektura”) je jedan od gradova metropolitanskog područja na jugu Kine (pored Hong Konga, Shenzhena, Foshana, Zhongshana i Makaa), jednog od najnaseljenijih dijelova Kine. Također, jedan je od gospodarski najrazvijenijih gradova u Kini, ali ne samo to – jedan je od gradova s najbrže rastućim gospodatstvom u Kini. Brzo se mijenja, brzo razvija. Izgrađene su mnoge moderne zgrade (poput CITIC Plaze, Pearl Towera, West Towera) među kojima se izdvaja Kantonski toranj, televizijski toranj koji je trenutno najviši toranju u Kini a treći najviši na svijetu – visok je nevjerojatnih 600 metara (450 metara čini glavno tijelo dok su 150 metara antene). Unutarnji i vanjski opservatoriji na različitim razinama, mnogobrojne prilike za uživanje u adrenalinu (među kojima posebno izdvajamo najvisočiji bubble tram na svijetu!), kina, restorani, dućani, hoteli, hale za vjenčanja i proslave… mjesto na kom se mogu provesti ne sati nego dani, mjesto odakle se Guangzhou vidi kao na dlanu! A Guangzhou nudi toliko toga za posjetiti i vidjeti. Biserna rijeka, 3. rijeka po dužini u Kini (nakon Duge i Žute rijeke), prolazi kroz grad. Nastaje spajanjem triju rijeka (Xi Jiang, Bei Jiang i Dong Jiang), izvire u Yunnanu, 70ak km od Guangzhoua, i nakon 2200 km ulijeva se u Južno kinesko more. Šetnja pored nje kao i vožnja brodicom odličan je način za bolje upoznati grad – jedna je od najvažnijih gradskih znamenitosti! Tu su mnogi mostovi koji pogotovo u noćnim satima svojim raznobojnim osvjetljenjima uljepšavaju grad, ostavljajući, kao i mnogobrojne moderne građevine sa obale, prekrasne odsjaje u vodama Biserne rijeke. Guangzhou Opera House predstavlja srce kulture ovog grada. Nalazi se u blizini Guangzhou TV tornja, pored kog se, u obliku dvije velike stijene, odlično uklapa u ambijent modernog dijela grada, povezujući drevno sa suvremenim. Tu je i otok Shamian koji čuva dio Europe u Aziji. Gotovo stotinu godina pripadao je kolonijalistima – pod britanskom i francuskom jurisdikcijom bio je od 1961. pa je izgrađen u europskom stilu. Guangzhou posebno krase parkovi. Prekrasni Liwan lake park i Yuexiu park nalaze se u centralnom dijelu grada dok se Baomo vrt koji predstavlja najljepši vrt u Guangzhouu, možda i šire, nalazi 40ak km od centra. Hramovi (među kojima se izdvaja Hram šest banjana, hram poznat po svojoj prekrasnoj Cvjetnoj pagodi visokoj 57 metara), katedrale (među kojima je najljepša Sacred heart katedrala, rimo-katolička, preko 130 godina stara katedrala, napravljena u gotičkom stilu u potpunosti od granita), dzamije (među kojima je Huaisheng džamija zbog svoje dugovječnosti (izgrađena je u 7.stoljeću) jedna od i najranijih i najznačajnijih postojećih islamskih građevina u Kini) mu daju pečat diverziteta. Poseban značaj i domaće stanovništvo i posjetetitelji pridaju Dvorani predaka klana Chen, Akademiji klana Chen koja se zove i Hram predaka obitelji Chen (The Chen Clan Ancestral Hall odnosno Chen Clan Academy). Izgrađena 1894. u izrazito tradicionalnom stilu u vrijeme kada je većina zgrada izgledala izrazito zapadnjački, originalno je služila za juniore Chen klana koji su se pripremali za carske ispite. U izgradnji je sudjelovalo 72 klana Chen familije a bila je multifunkcionalno mjesto koje je kombiniralo obrazovanje i društveni život. Predstavlja kompeks od 19 zgrada napravljenih u lingnan stilu, ima 9 dvorana i 6 dvorišta i kao takva reprezentira tradicionalnu kinesku gradnju i stil ukrašavanja. Zbog kulturnog značaja i utjecaja, 1988. dodana je na popis “Kulturnih relikvija nacionalnog značaja pod zaštitom države”. Danas je dom Guangdong narodnog umjetničkog muzeja (Guangdong Folk Art Museum). Dašak prošlosti uveliko čuva i tržnica Qingping, najveća tržnica na otvorenom u gradu koju svakodnevno posjećuju deseci tisuća lokalnog stanovništva. Na njoj se može kupiti ne samo toliko toga (od hrane i piće, preko tradicionalnog, zdravog bilja, do suvenira) nego se može osjetiti i ritam lokalnog života. Pješačke zone (poput ulice Shangxiajiu, jedne od najprometnijih trgovačkih četvrti Guangzhoua, prepune tradicionalnih kineskih zgrada, lokalnih butika i restorana koji nude autohtonu, kantonsku uličnu hranu) i četvrti (poput Enning road kvarta koji čuva tradicionalnu arhitekturu i način života autohtonog stanovništva te može predstaviti drevni Guangzhou) iz perioda kada je Guangzhou bio puno drugačiji ali je i dalje bio jako privlačan, ne samo lokalnom stanovništvu, nego i, zahvaljujući geografiji, strancima – također predstavljaju posebnosti ovog neobičnog grada. Među prvima posjetili su ga Portugalci. Bila je 1511. godina. Nazvali su ga Cantão, ime po kom ga Europljani i danas zovu – Kanton. Čim se Kina otvorila za trgovinu sa stranicima (od 1963.), postao je najvažnija luka za trgovinu između Kine i Europe – do 18. stoljeća ta važnost je podignuta na svjetski nivo. Naime, u periodu između 1757. i 1842. grad je imao monopol nad trgovinom Kine s Europljanima. Dugo je bio jedina kineska luka dostupna većini stranih trgovaca. Danas je Guangzhou u svjetskom biznisu poznat po Kantonskom sajmu, Sajmu kineskog uvoza i izvoza, sajmu s najdužom poviješću (otvoren je 1957.godine) i najvišom robnom razmjenom u Kini. Održava se svake godine u travnju i listopadu kada postaje centar ovog gospodarski najdinamičnijeg i najvažnijeg dijela Kine. Osim kao lučko, prometno središte, poznat je i kao središte prehrambene, automobilske te teške industrije pa je, zbog brzog napretka industrijalizacije, nekad bio i jedan od najzagađenijih gradova u Kini, ali kako je danas sve više zelenila i zelenih površina, sada nosi epitet jednog od najživopisnijih gradova Kine. Zbog obilja cvijeća (posebice) uz glavne ceste, Guangzhou je poznat i kao “Grad cvijeća” (Huacheng). Ne čudi što je odlazak na Huacheng trg, najveći gradski trg u Guangzhouu, jedno od najposjećenijih, must see mjesta. Inače, službenim cvijetom smatra se cvijet kapok. Simbolizira herojski duh i ustrajnost grada pa je poznat i kao “Cvijet heroja”. Cvjeta vatreno crvenom bojom tijekom proljeća (obično u ožujku ili travnju) a raste na snažmnom i visokom stablu što se smatra dokazom trajnog karaktera grada. Pretvara gradske ulice i parkove u spektakularne prizore a njegov plod, svijet i pamuk, lokalci koriste i u ljekovite svrhe te za izradu odjeće. Ipak, najikoničniji simbol Guangzhoua je skulptura Pet ovnova koja je smještena u parku Yuexiu a zbog koje grad nosi nadimak “Grad ovnova”. Ova skulptura temelji se na legendi o nebeskim bićima koja jašu pet ovnova noseći rižu, donoseći
Yunnan, jedna od najfascinantnijih kineskih provincija
Yunnan (云南, Yúnnán), jedna od 23 kineske pokrajine, specifična je po mnogo čemu. Jedinstveni pejzaži kojima dominiraju nestvarno lijepa rižina polja, visoke, snijegom prekivene planine, Južnokineski krš koji se smatra najboljim svjetskim primjerom krškog krajolika s najraznolikijim oblicima i bojama vapnenačkih stijena, neobično duboke klisure i na nekim mjestima čak do 3000 metara strmi klanci, velike rijeke među kojima se izdvajaju Tri paralelne rijeke (područje gornjih slivova Yangzi, Mekong i Salween rijeke) i mnogobrojni termalni izvori, bistra jezera smještena na visoravnima kao i nesvakidašnje tropske prašume – svi zajedno daju posebnu čar ljepoti ovog jugozapadnog dijela Kine. Iako svaka provincija Kine može ponosno istaći puno svojih prirodnih ljepota i navesti puno mjesta koja su na UNESCO-ovoj listi svetske baštine, Yunnan kao da nudi najviše od svih. Možda zbog svoje raznolikosti, ne samo u bogatstvu priorodnim ljepotama nego i u kulturnom naslijeđu kojeg stoljećima odano i čuva i prenosi na nove generacije. Naime, provincija je ovo koja je dom za čak 25 od ukupno 56 etničkih skupina. Većina (67%) su Han Kinezi dok su 33% druge etničke grupe (Yi 11%, Bai 3,6%, Hani 3,4%, Zhuang 2,7%, Dai 2,7%, Miao 2,5%, Hui 1,5%, Tibetanci 0,3%, De’ang 0,19%) među kojima neke (poput Yi, Dai i Naxi) žive iskuljučivo ovdje. Raznolikost dijalekata i jezika (preko njih 60), običaja i tradicija, festivala i blagdana, kuhinje i nošnji… potpuno su uobičajena pojava. Živi se u zajedništvu raznolikosti. Yunnan je provincija spoja drugačijeg, posebnog. Biodiverzitet joj daje epitet Kraljevstva životinja i biljaka a zbog čistog, plavog neba i nestvarno lijepih pejzaža u svim bojama zovu je i Zemljom južno od šarenih oblaka (云彩之南, Yúncai zhi nán); naziv same provincije doslovno znači Južno od oblaka. Kažu da ju je najbolje posjetiti tijekom jeseni ili proljeća kada većina etničkih skupina održava većinu svojih festivala, ali sobzirom da je zbog nadmorske visine kao i obilja topline i svjetlosti tijekom skoro cijene godine ugodna, skoro pa uvijek proljetna klima, nema lošeg vremena za odlazak u Yunnan! Poznata je po jezerima među kojima se izdvajaju jezero Dian, Erhai i Lugu. Neki od najljepših hramova u Kini, poput hrama Yuantong i Zhiyun u kojima se može naučiti jako puno o budizmu i taoizmu, mjesta su hodočašća velikog broja lokalnih i stranih turista i vjernika. Planine, poput Cangshan i Jade Dragon Snow (visina joj je vrtoglavih 5.596 metara!!) idealno su mjesto za planinarenje, kako ekstremnog i adrenalinskog tako i ono ugodnijeg i sigurnijeg karaktera. Parkovi, među kojima se svakako izdvaja Stone Forest park, osiguravaju mir u nesvakidašnjem krajoliku kojeg se ne može vidjeti nigdje osim u Yunnanu. Značajni festivali kao što su Festival prskanja vodom manjine Dai (sredina travnja), Festival baklji manjine Yi (kraj lipnja po lunarnom kalendaru), Festival nove riže manjine Jinuo (krajem srpnja i početkom kolovoza) te Sajam trećeg mjeseca naroda Bai (krajem travnja) objašnjavaju zašto je Yunnan mjesto raznolikosti i različitosti u svakom smislu te riječi. O hrani i piću, pogotovo čajevima, sobzirom da je Yunnan kolijevka kineskog čaja, može se puno govoriti; dio možete pročitati i u jednom od naših prethodnih postova. Proteže se na skoro 400 000 km² i ima oko 47 milijuna stanovnika. Graniči s Guizhou pokrajinom, autonomnim regijama Gungxi i Tibet, Burmom, Vijetnamom i Laosom. Kunming je glavni i najveći grad ove provincije i predstavlja središte politike, gospodarstva, kulture, znanosti i tehnologije u Yunnanu. Prekrasan prirodni krajolik i šarolika etnička kultura čine Kunming jednom od 20 najboljih turističkih destinacija u Kini. S prosječnom godišnjom temperaturom od 15 stupnjeva, poznat je kao Grad vječnog proljeća (bez jake hladnoće zimi i jake vrućine ljeti) pa ne čudi što je jedan od najugodnijih gradova za život u Kini. Zanimljivo je da povoljni klimatski i geografski uvjeti omogućuju selu Dounan u Kunmingu biti najveća veletržnica cvijeća u Aziji. Predstavlja “epicentar kineske tržnice cvijeća” jer je dom za preko 300 vrsta s 4-6 milijuna cvjetova. Dnevni promet doseže i do vrtoglavih 5,5 milijuna RMB a preko 20 velikih tvrtki (uključujući Yunnan Airlinesa) na njoj kupuje cvijeće. Pored Kunminga, grad Dali, poznat kao najromantičniji drevni grad u Kini i grad Lijiang, poznat kao jedan od najbolje očuvanih i najljepši drevni grad u Kini, jedni su od najznamenitijih atrakcija u Yunnanu. Yunnan se nalazi u planinskom području – najviši vrhovi su na sjeverozapadu (dostižu i preko 6000 metara), niži predjeli su na jugoistoku. Njezini krajolici nikoga ne ostavljaju ravnodušnim a blaga klima, raznovrsnost običaja tako velikog broja različitih etničkih manjina, ukusna i za to područje specifična hrana, najbolji čajevi, ljubazno stanovništvo čine Yunan jednom od najposjećenijih, najljepših i najraznolikijih turističkih destinacija u Kini. Ne čudi, dakako, ni što nosi epitet jedne od najfascinantnijih kineskih pokrajina.
Imena i prezimena u kineskoj kulturi: značenje, tradicija i simbolika
Kineska kultura pridaje ogromnu važnost imenima i prezimenima. Ona nose povijest, simboliku i često odražavaju želje roditelja za djetetom. Prezime dolazi prvo, a ime drugo. Prezime označava obiteljsku pripadnost, dok ime identificira pojedinca unutar te obitelji. Takav redoslijed odražava konfucijanski princip da su obitelj i zajednica važniji od pojedinca. Primjerice, u imenu Mao Zedong “Mao” je prezime, a “Zedong” ime. Većina kineskih prezimena je jedan znak, poput 王 (Wáng), 李 (Lǐ) i 张 (Zhāng), dok prezimena od dva znaka postoje, ali su rjeđa, poput 司马 (Sīmǎ). Prezimena često imaju drevno podrijetlo i povezana su s dinastijama, teritorijima, zanimanjima ili prirodnim pojavama. Kineska imena, s druge strane, obično nisu fonetska, već sadrže značenje ili želju roditelja, primjerice zdravlje, sreću, snagu, pamet ili uspjeh. Imena mogu imati jedan ili dva znaka, kao što su jednoslovna imena poput 刚 (Gāng) koja znači jak, ili dvoslovna imena poput 志强 (Zhìqiáng) koja označava ambicioznu i snažnu osobu. Roditelji često biraju znakove koji odražavaju pozitivne osobine ili karakter djeteta. Kineska imena često uključuju i male sufikse koji izražavaju ljubaznost ili nježnost. Sufiks 小 (xiǎo) znači mali ili dragi, kao u imenu 小明 (Xiǎomíng), dok sufiks 阿 (ā) označava prijateljski ton, kao u 阿强 (Āqiáng). Imena također često odražavaju spol; muška imena mogu sadržavati znakove poput 强 (qiáng) koji znači snažan ili 伟 (wěi) koji znači veličanstven, dok ženska imena mogu sadržavati znakove poput 美 (měi) što znači lijepa ili 芳 (fāng) što znači mirisna i cvjetna. U nekim obiteljima djeca iste generacije dijele jedan znak u imenu kako bi označila generacijsku liniju, što pokazuje važnost povezanosti unutar obitelji. Među najčešćim kineskim prezimenima ističu se 王 (Wáng), što znači kralj, 李 (Lǐ) što znači kruška, 张 (Zhāng) što znači rastaviti ili proširiti, 刘 (Liú) što znači uništiti ili se povezuje s plemićkim imenom, 陈 (Chén) što znači rasporediti ili izložiti, 杨 (Yáng) što znači vrba, 赵 (Zhào) što je prezime povezano s drevnom dinastijom Zhao, 黄 (Huáng) što znači žut, 周 (Zhōu) što je naziv drevne dinastije Zhou, 吴 (Wú) što potječe iz drevnog teritorija Wu, 徐 (Xú) što znači polako ili postepeno, 孙 (Sūn) što znači unuk, 胡 (Hú) što potječe od sjevernih plemena, 朱 (Zhū) što znači crvena, 高 (Gāo) što znači visok, 林 (Lín) što znači šuma, 马 (Mǎ) što znači konj ili 罗 (Luó) što znači mreža. Samo stotinu prezimena pokriva više od 85% kineske populacije, a mnoga prezimena odražavaju povijest, geografski identitet i kulturne simbolike. Varijacije prezimena postoje i u različitim dijalektima, primjerice 陈 u kantonskom se izgovara Chan. Kineska imena i prezimena nisu samo identitet, već simbolika, tradicija i kultura. Prezime prvo naglašava važnost obitelji, dok ime nosi želje i karakteristike koje roditelji žele prenijeti na dijete. Poznavanje ovih pravila i značenja otkriva bogatstvo kineske kulture i duboku povezanost pojedinca s obitelji i poviješću.
Brak u Kini: između tradicije, suvremenih izazova i tržnica supružnika
U Kini danas brak više nije samo osobna odluka – on odražava duboke društvene, kulturne i ekonomske procese. Broj sklopljenih brakova već godinama pada, a neravnoteža između broja muškaraca i žena stvara dodatne izazove. Prema službenim podacima, u 2024. godini zabilježeno je samo 6,1 milijun brakova, što predstavlja pad od 20% u odnosu na prethodnu godinu i najnižu brojku od početka evidentiranja 1986. godine. Ovaj trend povezan je s visokim životnim troškovima, nesigurnostima mladih i promjenom vrijednosti – sve je više onih koji odgađaju brak ili ga uopće ne smatraju nužnim. Na demografsku sliku utjecala je i politika jednog djeteta te dugogodišnja preferencija za sinovima. Već se milijuni muškaraca suočavaju s poteškoćama u pronalaženju partnerica a procjenjuje se da će do 2050. broj neženja premašiti broj žena spremnih za brak za više od 50%. Tradicionalno, brak u Kini bio je gotovo isključivo aranžiran. Roditelji su birali partnere na temelju obiteljskog statusa, bogatstva i kompatibilnosti, dok su ljubav i osobni osjećaji imali sporednu ulogu. Brak je bio društvena obveza i pitanje obiteljske časti. Danas se situacija promijenila – mladi žele sami birati partnere, a ljubav i osobna kompatibilnost postaju važniji od imena i položaja obitelji. Ipak, roditeljski pritisak i dalje postoji. Sve češće upravo roditelji aktivno sudjeluju u pronalasku partnera putem društvenih mreža, online platformi ili na tzv. tržnicama braka. Jedna od najpoznatijih nalazi se u Šangaju, u People’s Square parku. Tamo roditelji izlažu „profile“ svoje odrasle djece – s podacima o dobi, obrazovanju, zanimanju, prihodima, pa čak i visini i težini. Cilj je pronaći odgovarajućeg partnera koji će osigurati stabilnu i sigurnu budućnost. Posjetitelji ovih tržnica dobivaju fascinantan uvid u to koliko kinesko društvo i dalje cijeni brak kao instituciju – ali i u kolikoj mjeri roditelji i dalje osjećaju odgovornost za životne odluke svoje djece. Upravo usamljenost i pritisak društva dodatno se ističu 11. studenog kada se u Kini obilježava Blagdan samaca (Singles’ Day). Izvorno zamišljen kao dan slavljenja individualnosti, ovaj je blagdan prerastao u najveći svjetski shopping događaj. Samo 2024. godine potrošeno je rekordnih 1,44 bilijuna yuana (oko 203,6 milijardi USD) što je 27% više nego prethodne godine. Danas on istovremeno simbolizira slobodu samaca, ali i podsjeća na društveni pritisak da se pronađe partner. Nije slučajno da upravo oko tog datuma tržnice brakova postaju posebno aktivne. Unatoč modernizaciji, mnogi mladenci i dalje uključuju elemente tradicionalnog vjenčanja, čime se stvara spoj starog i novog. Najvažniji običaji uključuju: Danas se ti običaji često kombiniraju sa zapadnim elementima – bijelim vjenčanicama, svadbenim tortama i prvim plesom.
